Poteškoće s hodanjem i stražnjim nogama mlade kujice tornjaka | Problemi s kralježnicom i zglobovima

P: Imam mladu kujicu tornjaka staru 4 mjeseca. Prvo je slabo hodala, tj. nije mogla dugo hodati i jedan dan je samo pala na zadnje noge i nije imala nikakav osjet u njima. Normalno obavlja nužde i može ih kontrolirati. Napravili smo RTG i veterinar ne vidi ništa neobično. Dao joj je neke inekcije i sad nakon par dana ona osjeća bol u nogama i neće hodati, baca se na stražnjicu i puže. Normalno jede,nema temperaturu i normalno se igra. Lijevu zadnju nogu više-manje može koristiti, ali desnu gricka i osjeća je, ali joj je u grču i teško joj je možemo skupiti.ŠSto da radim s njom? I što bi to moglo biti? Josipa

O: Opisani problem kod Vašeg psa bi mogao upućivati na probleme s kralježnicom. Psi i mačke baš kao i ljudi mogu imati problema s kralježnicom i to najčešće s hernijom diska ili uklještenjem izlaznih živaca u kralježnici. Ova oboljenja su češća kod pasa, nego kod mačaka. Rizični faktori su genetske predispozicije, a mogu biti i debljina i nedostatak mišićnog tonusa. Bolest se može javiti u svakom životnom dobu. Češće obolijevaju  pasmine kao jazavčar, pekinezer i buldog, ali mogu oboliti svi psi, a pogotovo tzv. hondrodistrofične pasmine pasa tj. one koje imaju smetnje u razvoju hrskavičnog tkiva.

Diskovi među kralješcima služe da bi povezali kralješke i kralježničku moždinu i na taj način osigurali elastičnost i potporu. Kod oštećenja diska u smislu protruzije - iskakanja, otečenja, rupture ili uklještenja javlja se bolna kljenut – pareza ili čak totalna paraliza živaca, što dovodi do cirkulatornih i kemijskih promjena okolnog tkiva.

Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Kod svih će biti prisutni simptomi kao što su: gubitak apetita, bolnost praćena cviljenjem, skrivanje od pogleda pod stol ili krevet. Kada se radi o oštećenju u području slabinskog dijela, životinja gubi osjet u stražnjim nogama, postaje inkotinentna – gubi osjet za mokrenje i defekaciju.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda-općeg i neurološkog, rendgena, kontrastne rendgenske snimke, a u novije vrijeme i pomoću kompjuterizirane tomografije tj.magnetske rezonance.

Liječenje se provodi medikamentima koji djeluju na smanjenje otečenja moždine i izrazito bitno je da životinja miruje u ograđenom prostoru pa u tom smislu treba biti jako oprezan prilikom davanja analgetika jer tada životinja uslijed manje bolnosti postaje aktivna. Kirurškom liječenju pristupa se nakon što se dijagnostičkim metodama utvrdilo da se radi o progresivnim neurološkim ispadima, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na moždinu.

Postoji mogućnost da se radi i o problemima sa zglobovima, tj. zglobnim strukturama i to naročito s kukovima s obzirom na navedenu pasminu.

Također bi trebalo na temelju pregleda i rendgenskog nalaza diferencijalno dijagnostički razlučiti o čemu se radi kod Vašeg psa i odlučiti o terapiji.

Svakako Vam savjetujem da se ponovo obratite veterinaru jer ako se radi o poremećaju koji se odnosi na kralježnicu, to je najčešće hitno stanje. Ako ste u mogućnosti savjetujem također da se obratite  na Veterinarski fakultet na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.